Mreža akademske solidarnosti i angažovanosti (MASA) od svog osnivanja dosledno brani autonomiju univerziteta, akademske slobode i integritet članova akademske zajednice. Upravo su to preduslovi za kvalitetnu nastavu, naučni rad i napredak društva.
Zato je krajnje neodgovorno pad Univerziteta u Beogradu na Šangajskoj listi koristiti za političke napade na profesore i istraživače. Univerzitet u Beogradu je na ARWU listu prvi put uvršten 2012. godine. U narednim godinama njegov plasman je značajno varirao: 2016. i 2017. bio je u grupi 201–300, 2022. u grupi 401–500, a 2023. ponovo u grupi 301–400. U 2024. i 2025. bio je u grupi 401–500, dok je 2021. i 2026. godine u grupi 501–600.
Ovi podaci pre svega zahtevaju ozbiljnu analizu uslova u kojima srpska nauka radi. U periodu 2011–2014. godine država je kroz projektno finansiranje ulagala značajna sredstva u naučnoistraživački rad, uključujući finansiranje stotina projekata, hiljade istraživača, mladih naučnika, opreme i potrošnog materijala. Od 2020. godine uvedeno je institucionalno finansiranje, dok je projektno finansiranje preuzeo Fond za nauku. Njegovi programi su poslednjih godina omogućili finansiranje stotina projekata i uključivanje nekoliko hiljada istraživača. Istovremeno, srpski istraživači značajna sredstva obezbeđuju i kroz evropske programe, pre svega Horizon 2020 i Horizon Europe.
Zato je licemerno očekivati vrhunske naučne rezultate uz nestabilno i nedovoljno finansiranje, prekide u konkursima i projektima, spore javne nabavke, ograničenu dostupnost opreme i reagenasa i sve veći administrativni pritisak na istraživače. Nauka zahteva kontinuitet. Rezultati u naučnom radu, kao i njihov uticaj na međunarodne rang-liste, ne nastaju preko noći.
Posebno zabrinjava činjenica da je tokom studentskih protesta administrativnim merama dodatno smanjen prostor za naučni rad univerzitetskih nastavnika. Istovremeno, od akademske zajednice se očekuje da održi međunarodnu konkurentnost, realizuje naučne projekte, školuje doktorande i objavljuje rezultate na najvišem nivou.
Umesto političkog prozivanja profesora zbog mesta na jednoj rang-listi, država bi trebalo da odgovori na suštinsko pitanje: koliko je spremna da ulaže u nauku, univerzitet i mlade istraživače i da im obezbedi uslove za slobodan i kvalitetan rad?
MASA smatra da je pad Univerziteta u Beogradu na Šangajskoj listi pre svega upozorenje da se sistem naučnog finansiranja i položaj akademske zajednice moraju unaprediti, a ne povod za njeno dalje urušavanje. Univerziteti ne mogu napredovati bez akademske autonomije, stabilnog finansiranja, naučne izvrsnosti i poštovanja integriteta njihovih članova. Budućnost srpske nauke i društva ne gradi se političkim pritiskom, već znanjem, slobodom i ulaganjem u ljude.
