Izveštaj sa tribine posvećene procesu akreditacije visokoškolskih ustanova

Mreža akademske solidarnosti i angažovanosti (MASA) organizovala je panel diskusiju povodom izveštaja Evropske asocijacije za obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA) i isključenja Nacionalnog tela za akreditaciju i proveru kvaliteta iz punopravnog članstva. Izveštaj ENQA je skrenuo pažnju na probleme u procesu akreditacije visokoškolskih ustanova u Srbiji na koje je stručna javnost skretala pažnju i ranije, ali nisu dobili veću pažnju do objavljivanja ovog izveštaja. U javnosti Srbije mnogo se raspravljalo o mogućim posledicama koje ova suspenzija ima po studente, fakultete i visoko obrazovanje u celini. MASA skreće pažnju na aspekte ovog izveštaja koji opterećuju tekući proces akreditacije visokoškolskih programa, predstavljaju rizik za nepristrasnost procesa akreditacije i dugoročno ugrožavaju dostignuti međunarodni status univerziteta u Srbiji i njihovih studenata.
Panel diskusija je održana 18.11.2020. u 12:00, a učesnici su bili:
Prof. Jelena Kočović, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, direktorka Nacionalnog tela za akreditaciju i proveru kvaliteta u visokom obrazovanju.
Prof. Nebojša Janićijević, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, član Komisije za akreditaciju i proveru kvaliteta u periodu od 2006. do 2013. godine.
Prof. Marko Simendić, vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu.
Dok je moderator bio docent Oliver Tošković, docent na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
U skladu sa navedenim problemima panel diskusijom su pokrivene sledeće teme:

  1. Zakonska rešenja koja omogućavaju neposredno uplitanje Vlade RS i resornog ministra u rad najviših tela koja regulišu visoko obrazovanje u Srbiji: Nacionalnog tela za akreditaciju i proveru kvaliteta i Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje.
  2. Uloga Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje u procesu akreditacije koji u žalbenom postupku može da omogući akreditaciju ustanovama koje ne ispunjavaju uslove ili da odugovlačenjem procesa omogući izvođenje programa koje je NAT odbio. Ova tema je posebno važna budući da se u izveštaju ENQA ističe da je na ovaj način ugrožena nezavisnost donošenja akreditacionih odluka od strane NAT-a.
  3. Nedostaci u procesu provere kvaliteta, na čemu insistira izveštaj ENQA, koji omogućavaju da se akreditacija dodeli ustanovama koje fiktivno ispunjavaju uslove iste, ili izvode programi koji nisu u skladu sa dobijenom akreditacijom. U okviru ove teme posebna pažnja je poklonjena odnosu gubitka članstva u ENQA i priznavanju srpskih diploma u zemljama EU, kao i dužini poseta recenzentskih komisija visokoškolskim ustanovama. Takođe, u okviru ove teme doveli smo u pitanje i (ne)transparentnost procesa akreditacije, status direktora NAT-a, odnosno, dotakli smo se pitanja da li bi trebalo da to bude osoba sa punim radnim vremenom ili, kao do sada, osoba već angažovan u nekoj visokoškolskoj ustanovi.
  4. Visina troškova procesa akreditacije.
    Tokom tribine učesnici su istakli da je u trenutku formiranja NAT-a visokoobrazovni sistem u Srbiji već imao status pod nadgledanjem od strane ENQA, a status punopavnog članstva je prethodno izgubio KAPK. Novoformirani NAT je u septembru 2018. počeo sa radom, dok je spoljašnja provera ENQA obavljena u oktobru 2019, te da nije bilo dovoljno vremena da se isprave svi nedostaci. Ipak, NAT je uveo više izmena u procesu akreditacije koje uključuju petočlane recenzentske komisije sastavljene od tri profesora, jednog stručnjaka iz prakse i studenta, uključivanje studenta u Upravni odbor i tri tematske analize čija se izrada nastavlja.
    Pošto je ENQA istakla da je ugrožena nezavisnost NAT-a, ovo telo je 18.11.2020. podnelo ministarstvu predlog Zakona o akreditaciji. Ključni problem je član 12 Zakona o visokom obrazovanju po kome Nacionalni savet za visoko obrazovanje utvrđuje listu recenzenata. U novom predlogu zakona se ističe da je potrebno da NAT raspiše konkurs za recenzente, utvrdi kriterijume i formira listu recenzenata. U izveštaju ENQA se navodi da postoji uticaj vlade preko Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje (NSVO) jer sedam članova ovog tela čine predstavnici vlade, a da dalje NSVO utiče na NAT preko Upravnog odbora i izbora članova Komisije za akreditaciju. Učesnici tribine se slažu sa primedbom ENQA i navode da je 130 osoba konkurisalo za učešće u Komisiji za akreditaciju, a da je NSVO izabrao 25. Stav je da stručni organ NAT-a bira neko drugi. U novom predlogu izmene zakona navodi se da bi NAT trebalo da raspisuje konkurs za Komisiju.
    Kao poseban problem navodi se i žalbeni postupak. Drugostepeni organ prilikom akreditacije je NSVO koji u krajnjoj instanci može da promeni odluku Komisije za akreditaciju kao stručnog organa NAT-a. Taj žalbeni postupak po pravilima ENQA mora da bude u okviru NAT-a. Time je predlog izmene Zakona o akreditaciji formiranje stručnog tela u vidu žalbene komisije koja bi bila sastavljena od nezavisnih, moralnih i iskusnih stručnjaka, uključujući i stručnjake iz inostranstva. Ističe se da bi NAT trebalo da donosi standarde za akreditaciju. Učesnici diskusije su istakli da bi članove Upravnog odbora trebalo da imenuje skupština, kao i da se promeni struktura UO, tako da po dva člana predloži konferencija univerziteta i konferencija Visokih škola, po jedan član da dolazi iz privredne komore i ministarstva, kao i iz redova studenata.
    Međutim, navodi se da je do sada NAT samo dva puta imao neslaganje sa NSVO, kao i da su recenzentske komisije odgovorne za akreditaciju, a ne UO ili direktor NAT-a. Svakako, zabrinjava podatak da je NSVO prihvatio 85% žalbi, što je u suprotnosti sa odlukom Komisije za akreditaciju. Na nekim od tih odluka eksplicitno piše da je određenim ustanovama, i pored toga što ne ispunjavaju sve standarde, NSVO pružio još jednu šansu. Dakle, iako je Komisija utvrdila da ustanove ne ispunjavaju standarde, a NSVO se s tim u potpunosti složio, ustanova bi, i pored neispunjenih standarda, na kraju ipak dobila dozvolu za rad. Ovo je upravo problem na koji je ENQA ukazala u svom izveštaju.
    Što se procesa recenzije tiče, učesnici se slažu da bi trebalo da postoji stalno otvoren konkurs za inostrane recenzente. Kao jedan od velikih problema vide i to što u samom NAT-u trenutno radi pet referenata koji su zaduženi za oko 800 predmeta.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.